Name Required

nedjelja, 25.07.2010.

Odrastimo više!

“Novi ministar uništio je osam godina teških napora samo radi zvuènog naslova u novinama!”, reagirao je ogorèeno Goli kuhar. Osam godina napora o kojima govori Jamie Oliver jest njegov pokušaj da u engleske škole zloglasne po nekvalitetnoj hrani uvede nešto raznovrsniju prehranu. Zvuèi naivno; idealistièki, ali Jamie je vjerovao u to.
Ta je prièa tako zorno pokazala ono o èemu stalno govorim - politika je ta koja je zaslužna i kriva za sve dobro i zlo u društvu; može se skupiti 4096 nutricionista i doktora, koji æe ustvrditi da prženo ne valja jesti svaki dan, ali je dovoljan samo jedna ministar da kaže: "Ako ljudi žele prženo, dobit æe prženo, što god vi mislili o tome!" i da bude po njegovom. Ali nije novi ministar Darth Vader u cijeloj prièi. On je više Al Pacino u Ðavoljem odvjetniku. Ministar je humanist, èovjek od naroda, koji mu daje upravo ono što narod hoæe. Ponovit æu - èovjek je samo napravio ono što njegovi biraèi žele. Slažete li se? I tko je onda kriv?
Odabrao sam baš ovaj primjer kako bi u prièu bila ukljuèena i djeca. Kad smo djeca, dvije su stvari jako ugodne: roditelji se brinu za nas i odluèuju za nas. Taj osjeæaj sigurnosti i razigranosti, potreba da "æe sve biti OK, jer se netko brine za nas" toliko je jaka, da nije ni èudo da ga nalazimo u religijama (mi smo svi djeca Božja, u kršæanstvu), društvu (muž je otac obitelji) i ideologijama (domovina, partija ili Zemlja kao majka). Svo troje pojedinca uljujkuje u osjeæaj lažne sigurnosti i oslobaða ga vlastite odgovornosti za poslijedice odluka u svom životu (Božja volja, sudbina, karma, obièaji (tako mora biti), viši ciljevi i sl.) Na taj naèin lakše prihvaæamo stvari koje inaèe ne bismo željeli, asocirajuæi se na djetinjstvo. Tada su nam roditelji branili da radimo što hoæemo, ali imali smo taj osjeæaj sigurnosti, za kojeg bismo sada sve dali da ga opet imamo. Baš sve. I slobodu, takoðer. Jer, da, ne volim skidati cipele na ulazu u avion, ali znate, vlasti su rekle da æemo se tako zaštititi od terorista! I sad smo sigurni.

No nisu teroristi jedini bauk. Samo treba pustiti balon o neisplati mirovina, i odmah je lakše progutati kredit od kojeg su nepovoljnij samo oni koji nas vrebaju sa stupova. Ako. Opæenito, vlasti i mediji konstantno nas plaše, pumpaju negativnosti kako bi "do ibera" pojaèali našu glad za sigurnosti koju nam, eto jelte, baš oni pružaju.

Ali oni to ne bi mogli èiniti da mi nismo drugaèiji.

Mi jednostavno ne želimo odrasti! Mi smo vjeèita djeca. Jer biti mlad je poželjno. U kojem se oglasu za posao traže stari i iskusni? Postoje jedino mladi i dinamièni, pa i mi stariji moramo biti mladi, volimo sve što vole mladi, idemo na fejs, igramo igrice preko mreže, kupujemo igraèke, ajfone, androide, ðiðe, aute, motore... Ono što se nekoæ kod muškaraca zvala kriza srednjih godina, danas poèinje najkasnije do 30. Lajk, odgovornos?! Ma to saks! Jedan je život, i treba se dobro provesti. Za stan ionako nikad neæu uštedjeti pa æu uzeti najskuplju makinu s full opremom na najduži rok otplate - da mi bude što manja rata. E kak sam pametan. Treba uživati, kupovati što više krpica, biti in, pratiti trendove i biti što više zaokupljen svijetom selebova. Ma zamislite, ima jedan novinar, koji ne zna tko je Amy Winehouse?! Halo?! U kojem je on stoljeæu...
A djeca, djeca su obaveza! Ja još nisam sprem(an)/na na to, još se školujem, nemam pravi posao... a nemam ni pravu osobu s kojom bi to želio/la proæi. Pa to je sasvim u redu imati prvo dijete nakon èetrdesete; to svi danas rade. Pa nismo mi u srednjem vijeku, ne? Konaèno i sad baš nisu vremena za imati djecu, pa vidiš kakva je situacija, kriza, recesija, kriminal, politika...

Pa da, pitam se zašto je politika takva. Politièari ne padaju s Marsa; oni izrastaju iz društva. Ako smo svi mi takvi djetinjasti, politièari nas mogu samo poticati u tome. Ljudi, odrastimo više, svi skupa i ja s vama. Odrastao èovjek donosi odluke, važne životne odluke, kako bi svoj život što više držao pod svojom kontrolom. Tko te odluke izbjegava donijeti, odluèivat æe netko drugi umjesto njega: religija, roditelji, obièaji, politièari. Tko te odluke izbjegava donijeti, nema se pravo žaliti ako zbog toga loše proðe u životu. Ako prihvatimo da nijednom narodu u povijesti sloboda nije darovana, to vrijedi i za pojedinca; i pojedinac se za svoju slobodu odnosno za svoju samostalnost mora izboriti svojim vlastitim odlukama.

Odluke o kojima govorim, nisu samo one odluke koje se tièu nas samih, veæ i zajednice na razini od naselja do države. Ako pedeset posto ljudi smatra da je pobaèaj loš, onda gad demit, gdje su oni ako nisu na ulicama, jer žive u zemlji koja po njihvom uvjerenju zakonski dopušta ubojstvo. Ako 60 posto ljudi nisu ni za hadeze ni za esdepe, gdje su oni, na dan kada se dijele koncesije na upravljanje zemljom?
Odrastimo, ljudi, veæ jednom i izborimo se da bude ono što mi želimo da bude. Reèe Picasso Tko želi nešto uèiniti, naðe naèin. Tko nešto ne želi uèiniti, naðe ispriku. Birajte što hoæete pronaæi. Ja želim pronaæi naèin. Moj naèin je da utjeèem na stranke, koje æe utjecati na politiku, koja se treba promijeniti i omoguæiti ljudima dostojanstveni život. Što vi želite naæi, kad odrastete?

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	È	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljaèa 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljaèa 2010 (1)
Sijeèanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?