Name Required

petak, 16.07.2010.

Ekonomija kao ramjet 3/3

Ovim postom zatvaram niz od tri èlanka koji pokušavaju pokzati kako se suvremena ekonomija bazira na naèelu "rast ili propast", baš kao i ramjetni motor, koji ili ubrzava ili se gasi. U prvome dijelu rasla je proizvodnja novca, u drugome potrošnja resursa, a sada æemo malo o ljudima kao resursu.

Despoti Starog svijeta sva svoja bogatsva vadili su iz zemlje. Kada im je ponestalo zlata, srebra, životinja i svega ostalog što su potrošili, svoju bi vlast širili na druge zemlje, a kasnije i na kolonije. Nakon inicijalne faze kolonijalizma u kojoj se osvajala zemlja i pljaèkalo sve što se zateklo, europski su kolonizatori ubrzo otkrili vrijednost kolonija kao tržišta. Tako je jedan od uzroka Amerièke revolucije bio i niz zakona koji su propisivali da se odreðena roba mora kupovati samo od Engleza. S druge strane svijeta, u Indiji, Englezi su prenijeli svu proizvodnju tekstila, jer je indijska radna snaga bila jeftinija od engleske. To je, oèekivano, za posljedicu imalo potpunu propast engleske industrije tekstila. No druga je posljedica puno zanimljivija i rijeðe se nailazi u tekstovima. Kako su propašæu tekstilne industrije engleski radnici postali siromašniji, nisu kupovali toliko tekstila, pa su se poèeli javljati ogromni viškovi garderobe proizvedene u Indiji. Pritisnuti time, kolonizatori su morali poveæati nadnice i Indijcima, kako bi i oni sami mogli kupovati robu koju proizvode. No poveæanjem nadnica, gubi se smisao jeftine kolonijalne proizvodnje, pa osvajaèi pakiraju kofere i idu dalje. O istoj temi samo 60-ak godina kasnije, pisala je Naomi Klein u knjigama No logo i Ograde i prozori. U devedesetim godinama prošlog stoljeæa Ameri su "izvezli" tekstilna radna mjesta u Kinu. Radnicima otkazi, a tžištu jeftine tenisice, koje rade robovi u Kini. No iz ovih ili onih razloga, izrabljivaèima je i Kina postala preskupa, pa idu dalje, stalno pronalazeæi nove i nove izvore još jeftinije radne snage, poput alijenaca iz Dana nezavisnosti. Ali kada tako, da prostiš, sjebeš domaæu ekonomiju, onda imaš problem da nema tko kupovati tvoju jeftinu robu. U SAD-u, kako piše veæ spomenuta Naomi Klein, srednji sloj je još prije desetak godina bio ugrožena vrsta. Rad na odreðeno i obavljanje "privremenih poslova" (npr. vozaè taksija u Colateralu), rad na dva posla odjednom, odustajanje od zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, odavno je njihova stvarnost, koju sada svom silom žele preseliti u Europu.
I tako, kao i ramjet, od ljudi se oèekuje da rade sve više, sve duže, u histeriènoj trci za besmislenim rastom, pretvarajuæi što je više moguæe vlastite radnike u konzumente vlastitih nepotrebnih proizvoda. Moramo puno raditi da možemo kupiti ono što nam ne treba. Osim toga, važno nas je poslom tako umoriti da poslije njega više nemamo volje ni za što; da ne komuniciramo s drugim ljudima, da ne razvijamo odnose i razmjenjujemo ideje, veæ samo da se krepani stropoštamo uz Žutu TV i saznamo tko je danas prdnuo u javnosti, jeduæi podgrijano jelo iz mikrovalne, kako to uostalom rade stotine milijuna Amerikanaca i Engleza. Posao nas toliko zaokuplja, da nemamo vremena za reprodukciju najmanje do 35. godine, broj živoroðenih pada, pada broj onih koji uplaæuju mirovinsko, pada broj kupaca za našu robu... ...koje moramo prodati što više da bi opstali.
Bogate zemlje mogu si priuštiti uvoz ljudi i time održavati rast, ali kako kažu demografi, imigracija nije riješila demografske probleme nijedne zemlje (itervju s A. Akrapom u "Banci" 5/10.). Znate li da je broj stanovnika SAD-a u samo 20 godina porastao za 61 milijun s 248 milijuna 1990 na 309 milijuna 2010.? U Švicarskoj ima 20% stranaca, a u Njemaèkoj èak 16 milijuna.

I što sad?

Ne treba se bojati. Kod alkoholièara, prvi korak prema ozdravljenju je priznavanje problema. Mi, koji smo opijeni nezainteresiranošæu ili osjeæajem nemoæi, trebamo priznati da problem postoji; a svaki problem ima svoje rješenje! Moj prvi korak, a vidim i od mnogih meðu vama je pisanje bloga i sustavno senzibiliziranje onih koji još nisu svjesni problema da problem postoji ali i da ga je moguæe rješiti. Evo, baš nedavno, bio je intervju s guvernerom Hrvatske narodne banke Rohatinskim, koji, za one koji nisu odavde, èovjek monstruozno muca. On prièa kako su ga tadašnji lijeènici htjeli poslati u školu za retardirane. Njegova mama to nije dala i mali Željko je rasturio sve èega se primio od osnovnjaka pa do doktorata ekonomije.
Danas æe za opæe stanje mnogi reæi To je tako, KK mi sad tu možemo?; drugi æe reæi da nigdar ni bilo da ni nekak bilo; treæi æe reæi da nije sve tako crno... A ja æu reæi svojoj djeci (i vjerujem da æu do tada imati i neke dokaze za to) da je drugaèiji svijet moguæ i da ništa nije nemoguæe ako se èovjek posveti tome. Primjer Željka i mame Rohatinski treba nas motivirati na tom putu!

Mi nismo od juèer. Ljudi su iznašli snage da prežive u prirodi i da je pokore, osvojili su svijet, razvili su složenu društvenost, nauèili su kako stvarati dobre stvari, a onda te iste stvari zloupotrebljavati, a zloupotrebe ogranièavati. Ljudski je rod pobijedio robovlasništvo, feudalizam, teokraciju, inkviziciju, kolonijalizam, rani izrabljivaèki kapitalizam, komunizam, fašizam, nauèili smo kontrolirati bolesti, prirodu, glad, veæ dobrano kontroliramo (samo u kojem smjeru!) vlastitu agresiju i niske strasti, mržnju, nacionalizme, rasizme... Puno smo toga odradili. Kao i u svakom koraku do sada, postoji velika opasnost da sve ode u materinu, što nije ništa novo i ništa nemoguæe za nadvladati. Samo se mora htjeti. Kao i u reklami za uloške, možemo sve, kada bismo htjeli.
Reèe Stephen Fry, a mediji ga za to nagradiše nagradom najljepšeg tweeta "Drugaèiji svijet je moguæ, samo trebat æe puno vode, zemlje i kamenja. A trebat æe ga negdje i staviti". Za razliku od tog britanskog cinika, ja to vjerujem iskreno, i toliko duboko, da tu misao ponavljam u ovako kratkom tekstu. Moguæ je, samo to trebamo željeti, vjerovati u to i raditi na tome.
Jedan od najuèinkovitijih naèina kako možete promijeniti svoj dio svijeta na bolje jest da se ukljuèite u politiku i vratite joj pravo znaèenje sluškinje. Ako vaše ideje neæe proæi kroz vas u glavnu struju, preko koga æe?

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	È	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljaèa 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljaèa 2010 (1)
Sijeèanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?