Name Required

nedjelja, 27.06.2010.

Ustav

Jednom sam napisao post o tome kako kad se stvari zakompliciraju, treba se vratiti na osnove. Što su osnove u politici? Ne bih sada o velikim misliocima, ali moram spomenuti Rousseaua i Jeffersona kao osobno izvorište promišljanja o složenoj društvenosti i o slobodi. Poðimo od neèeg jednostavnijeg. Ustava Republike Hrvatske. Temeljne odredbe; Èlanak 1.:

Divota! 'Di æeš više osnova; inspiracije za cijeli život, uputa za djelovanje kad si u nedoumici. Vraæanje na pravi smjer.

Republika
Ne monarhija, ne oligarhija, ne meritokracija, ne korporacija, ne horda, ne diktatura, veæ Republika, pisana velikim poèetnim slovom. Društveno ureðenje u kojem vlast proizlazi iz naroda, pripada narodu i on je može delegirati, mora izabrati i opozvati.

Hrvatska
Ne Belgija, ne Nizozemska, niti Slovenija, niti Srbija ili BiH, bogme niti Gana, Bocvana ili Gvajana. Hrvatska - zemlja Hrvata koji žive u njoj i izvan nje; onih koji su se iselili, i onih koji se nisu nikud iselili, veæ se iz njihovog kraja jednog dana u povijesti iselila hrvatska država. Zemlja svih onih koji žive u njoj, onih koji su se u nju svojom voljom doselili, i onih èija je domovina jednog dana krenula svojim putem. Zajednica svih nas, takvih kakvi jesmo, specifiènih i zajebanih kakvi jesmo, i kakvi su zapravo svi ostali narodi i nacije, ali opet razlièiti na svoj jedinstveni naèin.

jedinstvena
Ovo je možda samo želja, ali to jedinstvena znaèilo bi da nije razjedinjena. Da smo na fundamentalnoj razini svi jedinstveni bez obzira na društveno, etnièko, obrazovno, imovinsko i svako drugo porijeklo i zaleðe. Da svi kakvi god jesmo, èvrsto vjerujemo da imamo, kao i svi drugi ljudi, neka neotuðiva prava, a da se ona mogu ogranièiti samo pravima drugog èovjeka, te da s tim osnovama nema zajebancije, jer æemo svi, jedinstveno, stati u njihovu obranu.

je
Naglašeni prezent pomoænog glagola biti. Koliko ovdje simbolike, da sam morao i ova dva slova izdvojiti. Hrvatska je SADA; prezent, sadašnje vrijeme. Ne u sedmom stoljeæu, niti u vrijeme kapetana Picarda. Ona je tu i sada, a na nama je da od nje napravimo ono što mislimo treba biti.

nedjeljiva
Znaèi, do sada: Hrvatska je republika, mi smo njeni, ona je naša, a odavde cijela je naša, i samo naša. Neæemo je dijeliti na sjevernu i južnu, istoènu ili zapadnu, bogatu ili siromašnu, onu kojom vlada Bruxeles i na onu kojom vlada mafia.

demokratska
Demokracija. Znate ona pizdaríja za koju ljudi ginu najmanje brat-bratu zadnjih tristo godina? Ona glupost koja kaže da veæina odluèuje, ali ne siluje manjinu, a manjina ne opstruira veæinu? Ona idealistièka koncepcija koja kaže da imamo pravo biti birani i obavezu birati. Ili tako nekako? Èuli ste za to?

socijalna
Ahem. Da. Socijalna. To je ono što nam sada ukidaju. To je ono što nas dijeli od životinja i darvinizma u sociološkom smislu, koji kaže da pravo preživjeti imaju samo najjaèi. Socijalna država je ono što je omoguæilo veæini nas da živimo; školovalo je lijeènike koji su nam porodili majke, izgradilo i opremilo bolnice u kojima smo roðeni, omoguæilo nam da nam majke budu doma i da nas doje, a kada su otišle raditi, djedovi i bake bili su doma i primaju mirovinu, ili su nas vodili u vrtiæe, koje opet nisu plaæali naši roditelji. Socijalna država nam omoguæuje da se školujemo i da radimo, a da od rada odmaramo barem 12 sati svakog dana, da možemo na bolovanje kad smo bolesni a da kad više ne možemo, odemo u mirovinu.

država
E da, država. Kako je govorio prvi hrvatski predsjednik za džingl radija 101 udarvši po stolu - Mi smo samostalna, suverena država i imamo svoj pravni poredak; Država je zamišljena zajednica ljudi, koji se mogu solidarizirati jedni s drugima, zakona koji propisuju što se mora, što se smije, a što ne smije, teritorija na kojem vrijede ti zakoni te institucija koje æe te zakone donositi, provoditi i sankcionirati prekršitelje. Rekao bi ban Tomo Bakaè Erdödy Regnum regno non praescribit leges - KRALJEVSTVO KRALJEVSTVU NE PROPISUJE ZAKONE. Oh, da. Svakako!

Da ne duljim dalje rijeè po rijeè - ostatak prvog odlomka govori o onom zbog èega i pišem ovaj tekst, jednog nedjeljnog jutra u dva sata ujutro. Vlast pripada narodu, a narod èine slobodni i ravnopravni pojedinci. Vlast pripada nama; tebi i meni. Ona izlazi iz nas - htjeli mi to ili ne; ona je naše uroðeno svojstvo, poput palca, centra za govor ili hoda na dvije noge. Vlast je naše vlasništvo, a vlasništvo podrazumijeva i odgovornost. Ono zahtjeva, trezveno i odgovorno ponašanje na dobrobit vlasnika i stvari koja se posjeduje. Ako, dakle kao predmet posjedovanja umjesto primjerice stana ili automobila, uzmemo vlast, društvo ili državu, jasno nam je da se prema njima ogromna veæina graðana ne ponaša sa dužnom skrbi dobrog domaæina. Uza svako pravo dolazi i neka obveza, pa tako i uz pravo vlasništva. Uz naše vlasništvo nad Hrvatskom dolazi i obaveza da je volimo, da joj biramo dobro vodstvo, i da se, u sluèaju da nema dobrih voða, sami ukljuèimo u upravljanje zajednicom. Ako neæemo mi, tko æe?

<	lipanj, 2010					>
P	U	S	È	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljaèa 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljaèa 2010 (1)
Sijeèanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?